Došašće ili advent dolazi od latinske riječi „adventus“ što znači dolazak.
To je razdoblje u crkvenoj liturgijskoj godini u kojem se vjernici pripravljaju za najradosniji kršćanski blagdan Božić. Došašće počinje četiri nedjelje prije Božića. Najranije može početi 27. studenog, a najkasnije 3. prosinca. Završava 24. prosinca na Badnjak. Liturgijska boja misnog ruha u došašću je ljubičasta osim u treću nedjelju došašća kada je boja misnoga ruha ružičasta. U svetim misama došašća govori se „Aleluja“ a izostavlja se „Slava Bogu na visini!“. Adventski vijenac simbolizira četiri nedjelje došašća. Jedan običaj koji se sačuvao do danas jest običaj sijanja božićne pšenice kao simbola obnove života i plodnosti. Pšenica se sije na blagdan sv. Lucije 13. prosinca. U došašću se često slave svete mise zornice kao znak iščekivanja konačnog Isusova dolaska na kraju vremena. U prvom dijelu došašća, koje traje do 16. prosinca, vjernici se pripravljaju za slavni Kristov dolazak. U drugom dijelu, od 17. prosinca, vjernici se pripravljaju za Kristov rođendan. Neke od poznatih adventskih pjesama su: „Padaj s neba“, „Zlatnih krila“, „Visom leteć ptice male“.
Sve ovo govori nam da je pred nama jedno posebno vrijeme. Sigurno da je većini vjernika ovo najljepše vrijeme u godini. S jedne strane čovjek vjernik nalazi se u sekulariziranom potrošačkom svijetu, a s druge trudi se učiniti od ovoga vremena došašća vrijeme iščekivanja i čežnje, obraćenja i nade. Na prvu nedjelju došašća imat ćemo priliku čuti odlomak iz Lukina evanđelja (Lk 21, 25-28.34-36): „U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Bit će znaci na suncu, mjesecu i zvijezdama, a na zemlji bezizlazna tjeskoba narodâ zbog huke mora i valovlja. Izdisat će ljudi od straha i iščekivanja onoga što prijeti svijetu. Doista, sile će se nebeske poljuljati. Tada će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi u oblaku s velikom moći i slavom. Kad se sve to stane zbivati, uspravite se i podignite glave jer se približuje vaše otkupljenje. Pazite na se da vam srca ne otežaju u proždrljivosti, pijanstvu i u životnim brigama te vas iznenada ne zatekne onaj dan jer će kao zamka nadoći na sve žitelje po svoj zemlji. Stoga budni budite i u svako doba molite da uzmognete umaći svemu tomu što se ima zbiti i stati pred Sina Čovječjega.“
Isus nas iznenađuje zato što svojim dolaskom nadmašuje sva ljudska očekivanja. Iznenađuje, jer dolazi drukčije nego što to čovjek u sebi zamišlja. Iznenađuje obične ljude i mudrace svih vremena, jer nitko ne može istinski domisliti njegov dolazak niti ga može staviti u kalupe ljudskih računica. Isus je iznenadio i svoje suvremenike prvim, povijesnim dolaskom kad se rodio u Betlehemu. Nitko ga nije tako očekivao. Očito je da su ljudi, i pored stoljetnih priprava, bili nespremni da dočekaju Isusa. Čekali su ga, ali na drukčiji način i zamišljali u drugom obličju. A on je došao u siromaštvu i malenosti, u nejakosti djeteta.
Hoćemo li mi moći prepoznati i dočekati Isusa kada dođe kao Sin Čovječji u slavi? Hoćemo li ga uopće prepoznati? Jesmo li dovoljno budni da nam ne izmakne ta životna prilika? Isus nam čak daje i neke upute, ali znamo li ih pročitati i budno čekati, bdjeti da ga prepoznamo – prema onoj Isusovoj riječi: „Što ste učinili jednome od ove moje najmanje braće, meni ste učinili?” Spasiteljev slavni dolazak bit će dolazak utjehe i ponosa za sve koji su ga častili i iščekivali da se pojavi u slavi kao otkupitelj čovjeka i čovječanstva. U ovom vremenu došašća trebali bi se obogatiti vječnim, nematerijalnim vrijednostima i čežnjom za vječnim dobrima kako bismo s veseljem mogli dočekati naš najradosniji blagdan Božić. Nauči nas, Isuse, u ovom teškom vremenu, bdjeti, da bi te dočekali u radosti i slavi!
Tekst: D.L
Foto: wikimedia.org
