Krštenje
Baptismum (latinski), Taufe (njemački)
Isus Krist je rekao apostolima nakon svog uskrsnuća: "Pođite, dakle, i učinite mojim učenicima sve narode, krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga!" Obred krštenja predviđa uranjanje krštenika u vodu ili polijevanje vodom po glavi i zazivanje imena Oca i Sina i Duha Svetoga. Krštenje je nužno za spasenje. Njime se briše istočni grijeh i svi ostali grijesi kao i sve kazne za grijehe. Krštenje daje dioništvo u Kristovu svećeništvu i tvori temelj zajedništva sa svim kršćanima. Krštenje udjeljuje teološke kreposti i darove Duha Svetoga. Krštenik zauvijek pripada Kristu jer je obilježen Kristovim neizbrisivim biljegom. I ime krštenika je vrlo važno jer Bog svakoga poznaje po njegovu imenu tj. u njegovoj jedinstvenosti i neponovljivosti. Poželjno je ime nekog sveca tako da on kršteniku bude uzor svetosti i da mu zajamči svoj zagovor kod Boga.
Važna napomena za krštenje:   
Najavite krštenje djeteta u Misiji čim prije ili najmanje mjesec dana prije krštenja.    Dogovorite se sa svećenikom za vrijeme i mjesto krštenja prije nego dogovorite ikakve druge proslave. Na taj će se način izbjeći svi nesporazumi.    Dogovorite vrijeme za krsni razgovor sa svećenikom. Sve druge potrebne upute možete dobiti na tom razgovoru.    Na vrijeme treba pribaviti dokumente koji su potrebni za krštenje.
 
Krizma
Confirmatio (latinski), Firmung (njemački)
"Zajedno s krštenjem i euharistijom sakramenat Potvrde tvori cjelinu „sakramenta kršćanske inicijacije“ jedinstvo koje treba čuvati. Jer po sakramentu Potvrde krštenici se još savršenije vežu za Crkvu, obdaruju se posebnom jakošću Duha Svetoga te su tako obvezniji kao pravi Kristovi svjedoci da riječju i djelom šire i brane vjeru." Sveta Potvrda se još naziva i Krizma prema grčkom nazivu koji se proširio u katoličkoj crkvi. Kod svete krizme mogu kumovati oni koji su krizmani i koji su navršili šesnaestu godinu života, te da provode život u skladu s vjerom i preuzetom službom. Dužnost kuma ili kume je "...brinuti se da se potvrđenik ponaša kao pravi Kristov svjedok i da vjerno vrši obveze povezane s tim sakramentom." (ZKP Kan. 892).
U Misiji se krizma organizira svake trece godine, a kandidati su oni koji pohađaju 6. i 7. razred osnovne škole, kao i stariji koji nisu krizmani. Slavlju krizme prethodi potrebna vjeronaučna pouka.

Ispovijed
Paenitentia (latinski), Beichte (njemački)
Sveta se ispovijed naziva još i sakramenat pomirenja, oproštenja, pokore i obraćenja. Isus je ustanovio ovaj sakramenat kada se na sam dan uskrsnuća ukazao svojim učenicima i rekao im: "Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im." (Iv 20, 22-23). Svaki vjernik koji dođe do dobi razuma obvezan je ispovjediti svoje teške grijehe barem jedanput godišnje, a svakako prije primanja svete pričesti. Ovaj sakramenat donosi vjerniku pomirenje s Bogom i oproštenje grijeha, zatim pomirenje s Crkvom, vraća stanje milosti ako je bilo izgubljeno, oproštenje vječne kazne zaslužene smrtnim grijehom i vremenitih kazna koje su posljedica grijeha. Donosi i mir i vedrinu savjesti kao i utjehu duha, porast duhovne snage za kršćane.
Organizirane ispovijedi za sve vjernike su pred Božić i Uskrs. Za pojedine grupe (prvopričesnici, krizmanici…) organizira se poseban termin. Ispovjediti se može i prije svake svete mise ili pak po dogovoru sa svećenikom.

Sveta pričest
Eucharistia (latinski), Kommunion (njemački)
Sakramenat svete pričesti naziva se još i euharistija prema grčkoj riječi. Euharistija je žrtva Tijela i Krvi Gospodina Isusa Krista koju je on ustanovio. Euharistija je znak jedinstva, vez ljubavi, vazmena gozba, na kojoj se Krist blaguje, duša se napunja milošću i daje nam se zalog vječnog života. Sveta misa ili Euharistija ovjekovječuje Kristovu žrtvu na križu dok on ponovno ne dođe. Ona je spomen čin Kristove smrti i uskrsnuća. Isus je ustanovio Euharistiju na Veliki četvrtak. Uzeo je kruh, razlomio ga i dao svojim učenicima govoreći: "Uzmite i jedite od ovoga svi: ovo je moje tijelo koje se za vas predaje." Zatim im je pružio i kalež s vinom govoreći: "Uzmite i pijte iz njega svi: ovo je kalež moje krvi, novoga i vječnoga saveza, koja se prolijeva za vas i za sve ljude na otpuštenje grijeha. Ovo činite meni na spomen."Euharistija je izvor i vrhunac svega kršćanskog života. Crkva obvezuje vjernike na sudjelovanje u svetoj misi svake nedjelje i u zapovjedne blagdane, a preporučuje sudjelovanje u svetoj misi i drugih dana. Vjernicima koji sudjeluju u svetoj misi Crkva preporučuje da se pobožno pričeste, a obvezuje ih da to učine najmanje jednom godišnje i to o Uskrsu. Za primanje svete pričesti potrebno je biti u stanju milosti, to jest ne biti svjestan kakva smrtnoga grijeha. Važan je i duh sabranosti i molitve i sve što pridonosi pobožnom poštovanju Krista.
Djeca prvu pričest obično primaju pri kraju trećeg razreda osnovne škole. Slavlju prve pričesti prethodi potrebna vjeronaučna pouka.

Bolesničko pomazanje
Unctio infirmorum (latinski), Krankensalbung (njemački)
Isus je suosjećao s bolesnicima i ozdravljao ih. Krist svojom mukom i smrću daje patnji nov smisao: sjedinjena s njegovom, patnja može i za nas i za druge postati sredstvom očišćenja i spasenja. Isus šalje u svijet svoje apostole da liječe bolesne. Stoga se Crkva brine za bolesnike i molitvom ih jača. "Boluje li tko među vama, neka dozove starješine Crkve. Oni neka mole nad njim mažući ga uljem u ime Gospodnje." (Jak 5,14-15) Bolesničko pomazanje podjeljuje posebnu milost koja bolesnika tješnje sjedinjuje s Kristovom mukom, za njegovo osobno dobro i dobro cijele Crkve. Pomazanje daruje bolesniku utjehu, mir, ohrabrenje, zatim oproštenje grijeha, ako je bolesnik sagriješio i nije se mogao ispovjediti. Bolesničko pomazanje vraća i tjelesno zdravlje, naravno ako je to Božja volja. Teški bolesnici primaju bolesničko pomazanje koje ih pripravlja za susret s Bogom. Popudbina je sveta pričest za one koji se nalaze na izlazu iz ovog zemaljskog života i spremaju se ući u život vječni.
Svećenik pred Božić i Uskrs, kao i u svako drugo vrijeme po dogovoru s bolesnikom ili njegovom obitelji dolazi podijeliti bolesničko pomazanje, ispovjediti i pričestiti bolesnika. 

Sveti red
Ordo (latinski), Priesterweihe (njemački)
Sakramenat svetog reda je "sakramenat po kojem se u Crkvi do konca vremena nastavlja poslanje što ga je Krist povjerio apostolima." (KKC) Sveti Toma Akvinski je rekao: "Samo je Krist pravi svećenik, drugi su samo njegovi službenici." Tri su stupnja svetoga reda: biskupstvo, prezbiterat (ili svećeništvo) i đakonat. (KKC 322-336).

Ženidba
Matrimonium (latinski), Ehesakrament (njemački)
Bog je ljubav. Stvorio je čovjeka iz ljubavi i pozvao ga na ljubav. Stvarajući čovjeka, muškarca i ženu, u ženidbi ih je pozvao na intimno zajedništvo života i ljubavi. Ženidba je po svojoj naravi određena za zajedničko dobro ženidbenih drugova te za rađanje i odgoj djece. "Što je Bog združio, čovjek neka ne rastavlja." (Mk 10,9) - Ženidbeno je zajedništvo nerazrješivo. Sv. Pavao piše: "Muževi, ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu" (Ef 5,25).
Važna napomena za vjenčanje:
Javite se na vrijeme, čim donesete odluku, svom mjesnom svećeniku-misionaru za dogovor. To učinite prije svake druge rezervacije. Tako će se izbjeći možebitni nesporazumi.
Prigodom prijave svećeniku zatražite sve upute: koje je dokumente potrebno pribaviti i kako se dostojno pripremiti za slavlje sakramenta ženidbe.
Ako svoje vjenčanje planirate izvan naše Misije, isto je potrebno razgovarati sa svećenikom, kako ovdje u Misiji tako i sa župnikom župe u kojoj se želite vjenčati.