Liturgijska godina nije tek kalendarski raspored crkvenih slavlja,
nego put kojim Crkva iz godine u godinu vodi vjernike kroz cjelokupno otajstvo Kristova života, smrti i uskrsnuća. Svako liturgijsko vrijeme ima svoju posebnu duhovnu poruku i svrhu. Među njima posebno mjesto zauzima Vrijeme kroz godinu (lat. Tempus per annum), koje često ostaje u sjeni Došašća, Božića, Korizme i Uskrsa, premda obuhvaća najveći dio liturgijske godine.
Na prvi pogled može se činiti da je riječ o “običnom” vremenu, bez velikih slavlja i snažne simbolike. Međutim, upravo u tom razdoblju Crkva poziva vjernike da ono što su slavili u velikim otajstvima spasenja pretoče u svakodnevni život. Zato je Vrijeme kroz godinu vrijeme trajnog rasta u vjeri, sazrijevanja i svakodnevnog nasljedovanja Krista.
Što je Vrijeme kroz godinu?
Vrijeme kroz godinu obuhvaća sve tjedne liturgijske godine koji ne pripadaju posebnim liturgijskim vremenima: Došašću, Božićnom vremenu, Korizmi i Uskrsnom vremenu. Ono je podijeljeno u dva dijela:
- prvi dio traje od ponedjeljka nakon blagdana Krštenja Gospodinova do utorka prije Pepelnice;
- drugi dio započinje nakon svetkovine Duhova i traje do Prve večernje Prve nedjelje došašća.
Ovisno o rasporedu blagdana, Vrijeme kroz godinu ima 33 ili 34 tjedna, zbog čega zauzima gotovo dvije trećine liturgijske godine.
Zašto naziv “kroz godinu”?
Naziv dolazi od latinskog izraza Tempus per annum, što doslovno znači “vrijeme tijekom godine”. Nakon Drugoga vatikanskog sabora napušten je raniji naziv “nedjelje nakon Bogojavljenja” i “nedjelje nakon Duhova”, kako bi se jasnije istaknulo jedinstvo ovoga liturgijskog razdoblja.
Naziv ne znači da je riječ o manje važnom vremenu. Naprotiv, ono označava razdoblje u kojem Crkva sustavno razmatra Kristovo javno djelovanje: njegovo propovijedanje, ozdravljenja, čudesa, prispodobe, susrete s ljudima i postupno objavljivanje Božjega kraljevstva.
Povijesni razvoj
Korijeni ovoga razdoblja sežu u prva stoljeća kršćanstva. U početku liturgijska godina bila je usredotočena ponajprije na slavlje Uskrsa. Kasnije se razvijaju božićni blagdani, a između tih velikih razdoblja postupno nastaje niz nedjelja tijekom godine.
Liturgijska obnova Drugoga vatikanskog sabora naglasila je da svaka nedjelja ima vlastitu vrijednost jer predstavlja “mali Uskrs”. Time je Vrijeme kroz godinu dobilo još izraženije značenje kao vrijeme redovitoga rasta u vjeri.
Liturgijska obilježja
Zelena liturgijska boja
Osnovna liturgijska boja ovoga razdoblja jest zelena.
Zelena simbolizira: život, rast, nadu, postojanost, duhovno sazrijevanje.
Kao što biljka ne raste odjednom nego polako, tako i kršćanin tijekom cijeloga života raste u svetosti.
Nedjelje kroz godinu
Nedjelje se označavaju rednim brojevima, primjerice:
5. nedjelja kroz godinu,
8. nedjelja kroz godinu,
15. nedjelja kroz godinu.
Svaka od njih ima vlastita biblijska čitanja koja postupno predstavljaju Kristov život i nauk.
Biblijska čitanja
Jedno od najvećih bogatstava Vrijemena kroz godinu jest sustavno čitanje Svetoga pisma.
Nedjeljom se koristi trogodišnji ciklus:
Godina A – naglasak na Evanđelju po Mateju,
Godina B – Evanđelje po Marku (uz odlomke iz Ivana),
Godina C – Evanđelje po Luki.
Radnim danima koristi se dvogodišnji ciklus prvih čitanja (I. i II. godina), dok je evanđeoski ciklus uglavnom isti svake godine.Na taj način vjernici tijekom nekoliko godina upoznaju velik dio Svetoga pisma. Za razliku od Došašća ili Korizme, koja imaju izraženu pripravu i pokoru, Vrijeme kroz godinu stavlja pred vjernike Isusa kao Učitelja i Pastira.
U evanđeljima pratimo:
poziv apostola, Govor na gori, Isusove prispodobe, ozdravljenja bolesnih, umnažanje kruha, susrete s grešnicima, pouke o molitvi,
navještaj Božjega kraljevstva.
Na taj način Crkva postupno otkriva cjelovitu Kristovu osobu.
Nedjelja – tjedni Uskrs
I tijekom Vremena kroz godinu svaka je nedjelja slavlje Kristova uskrsnuća.
Zbog toga Crkva naglašava da nedjelja nije običan neradni dan, nego dan: okupljanja zajednice, slavljenja euharistije,
odmora, obiteljske povezanosti, djela ljubavi prema bližnjima.
Euharistija kao središte
Kao i u svim liturgijskim vremenima, središte ostaje sveta misa.
U euharistiji se ostvaruju dva stola: stol Božje riječi, stol Kristova Tijela.
Crkva time pokazuje da vjernik ne može živjeti samo od znanja o vjeri, nego od živoga susreta s Kristom koji govori u Svetom pismu i daruje se u pričesti.
Svetkovine tijekom Vrijemena kroz godinu
Iako nije posebno liturgijsko vrijeme, tijekom njega slave se mnoge važne svetkovine, primjerice:
Presveto Trojstvo,
Presveto Tijelo i Krv Kristova (Tijelovo),
Presveto Srce Isusovo,
Krist Kralj svega stvorenja (posljednja nedjelja liturgijske godine),
Rođenje svetog Ivana Krstitelja,
sveti Petar i Pavao,
Velika Gospa (15. kolovoza),
Svi sveti (1. studenoga),
brojne svetkovine, blagdani i spomendani svetaca.
Time Crkva pokazuje da svetost nije izdvojena od svakodnevice, nego je njezin sastavni dio. Vrijeme kroz godinu podsjeća da se svetost ne ostvaruje samo u izvanrednim događajima nego ponajprije u svakodnevnom životu.
Time se naglašava vjernost u malim stvarima, trajnu molitvu, rast u vjeri, nadi i ljubavi, slušanje Božje riječi, življenje evanđelja u obitelji, na poslu i u društvu, ustrajnost u kršćanskom pozivu. To je vrijeme kada vjernik uči kako biti Kristov učenik u svakodnevnim okolnostima života.
Za mnoge župe upravo je Vrijeme kroz godinu razdoblje u kojem se odvija najveći dio pastoralnog života: vjeronauk, priprava za sakramente, hodočašća, susreti zajednica, karitativni rad i svakodnevna liturgijska slavlja.
Na taj način liturgija nije odvojena od života, nego postaje njegov ritam i nadahnuće.
Vrijeme kroz godinu nije “vrijeme između” velikih blagdana, nego vrijeme u kojem se slavi cijeli Kristov život i njegovo trajno djelovanje u Crkvi. Ono nas uči da je svaki dan prilika za susret s Bogom, da svetost raste postupno i da se evanđelje ponajprije živi u svakodnevnim obvezama, odnosima i odlukama.
Dok nas Došašće uči iščekivanju, Božić radosti utjelovljenja, Korizma obraćenju, a Uskrs pobjedi života, Vrijeme kroz godinu pokazuje kako sva ta otajstva postaju stvarnost našega svakodnevnog života. Upravo u toj vjernosti običnim danima Bog tiho oblikuje srce čovjeka po uzoru na Isusa Krista.
Tekst: Josip Filipović
Foto: Screenshot
Izvori
Drugi vatikanski sabor, Sacrosanctum Concilium (Konstitucija o svetoj liturgiji), br. 102–111.
Katekizam Katoličke Crkve, br. 1163–1173.
Opća uredba o liturgijskoj godini i kalendaru (Normae universales de anno liturgico et de calendario).
Opća uredba Rimskog misala (Institutio Generalis Missalis Romani).
Rimski misal, hrvatsko izdanje, Kršćanska sadašnjost, Zagreb.
Lekcionar za mise, uvodne napomene.
